Za naš prvi službeni eksluzivni intervju odlučili smo popričati sa Grgom Trimčevskim, jednim od najboljih pjeskaša u Hrvatskoj, te sigurno najboljim obrambenim igračem. Sa svojih 25 godina Grga ima bogatu karijeru iza sebe, također je pri završetku Tekstilno tehnološkog fakulteta u Zagrebu, te je i sportski direktor jednog od najtrofejnijih klubova odbojke na pijesku u Hrvatskoj “KOP Erste Zagreb”, u kojem se afirmirao kao igrač. Grga sa se trenutno nalazi na pripremama u Brazilu kao trener jednog muškog i jednog ženskog para. Bili smo toliko slobodni da mu postavimo par pitanja, te vam donosimo njegova razmišljanja.

Sa koliko godina si se počeo baviti odbojkom na pijesku i što te privuklo?

Bavim se odbojkom na pijesku od 16 godine, privuklo me to što sam se osjećao vrlo dobro dok sam igrao beach. Dok sam na terenu, za mene je to drugi svijet, moje dvorište gdje ja volim prebivati. Jednostavno, neraskidiva veza!

Bio si u prilici baviti se i dvoranskom odbojkom i odbojkom na pijesku, koja je po tebi razlika?

Mislim da je teško to uspoređivati jer to su dva različita sporta, jedina sličnost a ne razlika je ta da imaju sličan naziv i da se igra sličnom loptom. Igra , smisao, način igre je drukčiji, uvjeti na kojima se igra su apsolutno različiti, pravila su slična, ali opet drugačija.

Na početku karijere bio si poznat po svom neobuzdanom karakteru, kako si to prevladao?

Učio sam na svojim greškama, najteža ali nekada i najbolja škola. Nikada se nisam predavao, uvijek sam htio biti bolji, volim raditi, nije mi nikada bilo teško ostati još pet servisa više servirati na treningu. Takvo razmišljanje me dovelo da danas mogu sam sebi reći, “Grga uspio si”! Nisam nikada volio da zbog svojih grešaka žalim poslije, zato sam si uvijek davao extra truda da svoje nedostatke maksimalno uklonim.

Na glasu si kao najbolji obrambeni pjeskaš u Hrvatskoj, u čemu je tajna tvoje igre?

Nema tajne. Na terenu sam sretna osoba, malo dijete koje se voli igrati sa loptom, ali samo sa jednim pravilom: “ lopta nikada ne pada na pod”. Uvijek igram tu igru, pa je moguće da iz toga proizlazi i tajna moje obrane.

Kako izgleda večer i jutro prije nekog važnog meča, imaš li kakve posebne rituale?

O tome nikada nisam previše razmišljao. Nisam si htio zaokupljati glavu sa nekim stvarima prije turnira, pa sam jednostavno bio osoba koja je voljela provesti mirnu večer prije turnira. Volim prošetati, opustiti se uz lagano društvo s prijateljima, biti s djevojkom ako dođe na turnir sa mnom, uglavnom jednostavne stvari. Ujutro samo operem zube, to mi je najčešći ritual.

Da li si poput većine naših sportaša praznovjeran?

Nisam.

Poznato je da si svoje najveće uspjehe ostvario sa Perićem, kako je započela ta suradnja i kako ste funkcionirali kao par?

Sve što radim, radim u svome matičnome klubu “Erste Zagreb”, e pa tako je i moja suradnja s Perićem započela. Oboje u istom klubu, perspektivni igrači i klub je odlučio spojiti dvojicu igrača. Ostalo je povijest.

Kao ekipa smo funkionirali jako dobro, u suprotnom, mislim da rezultata ne bi bilo. Normalno je da nekada ne ide kako želiš, ali mislim da smo uvijek bili strpljivi u takvim situacijama. Za njega mogu reći samo najbolje i sve u superlativu.

Mislis li da je jaka psiha jedan od važnijih faktora koji mora imati kvalitetan odbojkaš na pijesku i da li je istina da ste ti i Perić koristili usluge psihologa prije par godina kad ste se okušavali na turnirima iz Svjetske serije?

Moram priznati da je ovo vrlo interesantno pitanje, ali prvo ću odgovoriti na ovaj drugi dio. Nikada nismo koristili usluge psihologa ( profesionalno ) ali može se reći da u jednu ruku jesmo, jer team ljudi koji je uvijek radio oko nas je u jednu ruku i funkcionirao tako da je bilo potrebno razgovarati na način kao kod psihologa. S malo drukčijim pristupom.

Psiha i glava su dvije velike prepreke u uspjehu jednoga sportaša. Um pokreće tijelo, to je teza koju sportaš mora imati u glavi i mora živjeti s njom. Nikome ništa ne vrijedi ako si ti najperspektivniji igrač a ne možeš biti spreman u glavi. Najveće borbe se događaju u našim glavama. Tu se odigravaju najteže utakmice, koje se trebaju znati pobjediti.

Sudjelovao si na dosta kvalifikacija na turnirima iz SWATCH-FIVB World Tour serije, kako bi opisao svoje doživljaje sa tih turnira, i kako to da nikad niste ti i tvoj partner Perić uspijeli ući u glavni ždrijeb nekog od turnira, osim Zagreba za koji ste imali direktan ulaz ?

Iskustvo sa tih turnira je neprocijenjivo, s tim da ja imam turnirskog iskustva od svoje 17 godine ( međunarodnog ), ipak je to krema odbojke na pijesku u svijetu kad se svi okupe na jednom mjestu.

Neki poseban razlog ne postoji zašto nismo uspjeli Krešo i ja ući niti na jedan turnir. Prilika je bilo, ali poanta je da ne žalimo za njima jer ipak mi smo pioniri ovoga sporta puno se napravilo da ljudi čuju i vide kako se igra odbojka na pijesku u Hrvatskoj.

Što smatraš svojim najvećim uspjehom?

Znam da još uvijek nisam sve rekao, zato nemam neki događaj ili nešto što bi mogao izdvojiti kao svoj najveći uspjeh.

Samo želim reći da su mi brat i majka, djevojka i moj matični klub “Erste Zagreb” trenutno moj najveći uspjeh.

Kakvo je tvoje viđenje stanja odbojke na pijesku u Hrvatskoj danas i kakvo je to stanje kada ga usporediš sa nekim počecima, znači sa stanjem kakvo je bilo prije nekih 10 godina?

Realnost danas, jučer i prije deset godina je neusporediva. Jako malo igrača zna da se prije deset godina dolazilo na Jarun u dva popodne da bio došao na red za igranje negdje predvečer. Tada je bilo puno ekipa i jedan teren. Nitko ne shvaća da smo Krešo i ja trenirali ( i moji bivši partneri ) sa tri lopte, svaka druga nam je odlazila u Jarun jer tada nije bilo ograde i puno kilometara smo morali otrčati samo da bi otišli po loptu.

Sve se to promijenilo, imamo svjetsku seriju i puno više ljudi se zainteresiralo za odbojku na pijesku. Sada i drukčije ljudi rade u tome sportu, prije je bio samo jedan čovjek ( Damir Radeljić ) a sada ih ipak ima više koji znaju šta treba raditi jer su ipak u ovome sportu već jako dugo. Definitivno će sada mlađim generacijama biti lakše i lakše, ali to i je poanta. Ipak nam je svima cilj da hrvatska odbojka na pijesku bude dobro predstavljena u svijetu.

Koja bi bila tvoja preporuka nekim mlađim igračima kad se radi o odabiru partnera, na koje stvari da obrate pažnju?

Najbitnije za mlade igrače, dok se još razvijaju da budu jako dobri prijatelji i da se dobro slažu u terenu. Da na terenu shvate igru bez puno pritiska i neka uživaju u mogućnostima koje im ovaj sport pruža.

Kod starijih igrača, koji već imaju određeno iskustvo jako je bitno da si nađu partnera koji će ga moći u terenu podržavati i pratiti. Nije jako bitno da njih dvoje budu super prijatelji. Moraju se samo znati dobro nadopunjavati.

Kada bi morao istaknuti u kojem Hrvatskom gradu ili mjestu ti je najljepše igrati turnire?

Zagreb, Lopar na Rabu i Novalja su moja dva najbolja grada, odnosno terena, tamo obožavam igrati. Uvijek dođu i navijači koji vole moj stil igre i ja se osjećam kao doma. Obožavam ta mjesta.

Koja zaduženja ima Grga Trimčevski kao sportski direktor u KOP ERSTE ZAGREB, tj opiši nam što trenutno radiš?

Moja funkcija u klubu je sve vezano uz sport, znači dovesti sve korisne projekte u finalnu fazu na vrijeme. Moja zadaća je brinuti se o sportašima kluba i njihovom natjecateljskom kalendaru. Ujedno i radim kao trener kluba, što je zapravo moj najveći zadatak, gdje u dogovoru sa Upravom kluba stvaramo sustav rada koji bi trebao stvarati nove igrače i dobre ekipe za budućnost.

Trenutno se nalaziš na priprema u Brazilu i to kao trener. Kakvi su tvoji dojmovi, što se radilo i koliko si zadovoljan napravljenim? I imaju li uopće takva putovanja smisla ili su samo bacanje novca?

Puno smo svi naučili, shvatiš koliko je njihova realnost daleka od naše. Svejedno, iz toga se može puno toga upotrijebiti da neke stvari poboljšamo i unaprijedimo za razvoj odbojke na pijesku. Radilo se puno na shvaćanju beachvolleya i unapređenju tehnike za narednu sezonu, posao je odrađen vrhunski uz odlične uvjete.

Bacanje novca? Ne znam kako netko vidi napredak ako ne ulaže u sebe. Klub kroz ovaj projekt ulaže u sebe i svoja uvjerenja koja ima vezana uz odbojku na pijesku. Ovaj projekt mogu samo objasniti kao dobrim zalogom za budućnost. Odbojka na pijesku se ne može naučiti na tribina i zato je jako bitno da ne sjediš, nego radiš koliko je potrebno da budeš u toku.

Iskreno kad gledaš utakmicu u odbojci na pijesku u ženskoj konkurenciji dali si u publici zbog igre i lijepih poteza ili zbog izazovnih igračica?

Uvijek gledam odbojku na pijesku zbog sporta, ali istina je da volim pogledati atraktivne igračice koje se bave tim sportom.

Za koje igrače ili čak parove bi ti danas rekao da su Hrvatska perspektiva, ne samo u domaćem prvenstvu nego danas sutra i na svijetskoj pozornici?

Ima jako puno dobrih igrača i igračica, ali nažalost igraju dvoranu i bave se odbojkom na pijesku radi zezancije. Nema ozbiljnih igrača koji bi bili profesionalci.

Nadam se da ćemo to uspijeti promijeniti, jer neki klubovi već tako rade i zimi, misle ozbiljno i znaju da je to težak put. Svejedno, najbitnije je da igrač koji želi biti uspješan u odbojci na pijesku mora raditi i misliti o beachvolleyu cijelu godinu.

Kako pomoći odbojci na pijesku da nakon početne afirmacije krene dalje i počne se razvijati u pravom smijeru?

Sustav rada sa mladima, natjecanja koja će poticati mladu djecu na igranje turnira, jako natjecanje za seniore, ljude iz odbojke na pijesku i medijska popraćenost. Ali, ne sumnjam uopće da se razvija u dobrome smjeru jer mi smo ipak zemlja koja ovaj sport ima vrlo kratko, s malo tradicije. Tradicija odbojke na pijesku mora dalje ići u svojemu smjeru i stvarati svoj prepoznatljivi način rada.

Kako sa odbojke na pijesku skinuti epitet koji često vuče za sobom , a to je da je odbojka na pijesku samo zabava a ne pravi sport?

Ljudi koji misle da je odbojka na pijesku zabava jako dobro misle i u pravu su. To je sport gdje treba uživati u svakome momentu, jer njegove draži te jednostavno tjeraju da budeš sretan uz taj sport. Jedino, ljudi jako griješe misleći, zato što ovaj sport ima svoje draži, kako svi koji su u tome sportu i misle ozbiljno, bave se tim stvarima ozbiljno da je nama to zezancija. Tu je najveći problem, što nas ljudi trenutno ne doživljavaju. Kako da ja opišem koliko nas ljudi u Brazilu ovdje cijene, cijene sve što želimo napraviti za razvoj odbojke na pijesku. To ti sve govore veliki igrači i treneri a nas ljudi kod kuće uopće ne doživljavaju. Zato mislim da odbojka na pijesku još uvijek nema tradiciju koja je usađena ljudima, na način da shvate koliko je ovo ozbiljan posao i sport. Mislim na one koji se ozbiljno bave tim sportom.

Gdje sebe Grga vidi za 5 godina? Možda kao predsjednika nekog KOP-a ili možda kao izbornika Hrvatske reprezentacije u odbojci na pijesku??

Svi me uvijek pitaju: “Grga zašto prestaješ igrati?”, “Pa nemoj, imaš toliko godina još za igrati!”, želeći reći da mi još nije vrijeme. Moj je trenutak došao da svoje znanje prenesem drugima. Igrati ću skroz iz gušta, gdje stignem. Imam veliko iskustvo u beachvolleyu koje želim prenjeti na mlade igrače, koji će jednoga dana veseliti sve nas na tribinama. Sada, ako to znači mjesto izbornika ili neke funkcije u KOP-u, mislim da nije važno jer bitan je onaj viši cilj. A to je da odbojka na pijesku bude još bolja.

I za kraj, što misliš o ideji pokretanja jednog ovakvog portala koji bi se bavio isključivo zbivanjima u odbojci na pijesku, i kakva nam je perspektiva?

Portal je velika stvar za odbojku na pijesku u Hrvatskoj i može nam samo pomoći da prenesemo riječ više zainteresiranima, i pokažemo kako to mi radimo. Perspektiva portala je definitivno obećavajuća, što se mene tiče vjerujem u vaše ljude da će te znati odraditi posao kako treba, i da će nam svaka informacija biti vrijedna naše ljubavi prema ovome sportu.